Šta je laringektomija
Laringektomija predstavlja djelimično ili potpuno hirurško uklanjanje grkljana. Razlog za ovakav zahvat najčešće je maligni tumor grkljana, koji predstavlja 1,9 % svih maligniteta kod ljudi i češće se javlja kod muškaraca u poodmakloj životnoj dobi. U zavisnosti od stepena širenja tumora i njegove lokacije, odlučuje se hoće li se provesti parcijalna (djelimična) ili totalna (potpuna) laringektomija.
Rehabilitacija glasa i govora započinje prije same operacije.
Nakon što mu je ljekar, otorinolaringolog i hirurg glave i vrata, saopštio dijagnozu i objasnio načine liječenja, pacijent je upućen logopedu. Logoped pacijentu objašnjava mogućnosti glasovne i govorne rehabilitacije nakon totalne laringektomije, informiše ga o pomagalima za govor i disanje za laringektomirane osobe i priprema za novonastalu situaciju. To je bitno s obzirom na to da će osoba spontano prvo pokušati govoriti nakon buđenja iz anestezije.
Pacijenti kojima je operativnim zahvatom odstranjen grkljan, glavni organ za proizvodnju glasa, susreću se s nemogućnosti glasnog govora nakon operacije. To utiče na psihosocijalni život pojedinca i jedna je od najtežih posljedica operacije za pacijenta, s obzirom na činjenicu da je čovjek biće kojem je komunikacija nužna za opstanak. Glasovna i govorna rehabilitacija jedan je od dijelova kompleksne i multidisciplinarne rehabilitacije laringektomiranog pacijenta. Glavni joj je cilj usvajanje nadomjesnog, alaringealnog govora – govora bez grkljana, tačnije , govora bez glasnica – kako bi se ponovno omogućila verbalna komunikacija, poboljšala kvaliteta života operisanog pacijenta i kako bi se spriječilo povlačenje pacijenta u sebe i socijalna deprivacija. Vrlo je važno da se operisana osoba može ponovno reintegrirati u društvo kao samostalan i punopravan član zajednice u kojoj živi.
Glasovno-govorna rehabilitacija u početku je individualna i obuhvata tri moguće metode
Učenje ezofagealnog govora (govor pomoću jednjaka)
Govor pomoću mehaničkih, digitalnih pomagala, tj. govornog aparata (elektro-larinks)
Ugradnju govorne proteze (traheoezofagealni govor)
Traheoezofagealni govor pripada hirurškoj metodi govorne rehabilitacije. Hirurškim se zahvatom formira fistula (kanalčić) u koju se postavlja govorna proteza. Formiranje traheoezofagealne fistule može biti: - primarno (zajedno s totalnom laringektomijom); - sekundarno (određeno vremensko razdoblje nakon totalne laringektomije). Na ovaj način formirana fistula povezuje dišni i govorni put kod operisanog pacijenta i omogućuje prolazak udahnutog zraka kroz usnu šupljinu i izgovor. Govorna proteza je jednosmjerni ventil koji se otvara pri prolasku zraka koji služi govoru, a zatvara se tokom gutanja kako ne bi došlo do aspiracije hrane i tekućine – ulaska tekućine ili hrane u dišne puteve. Nakon što je otorinolaringolog ugradio govornu protezu, pacijent se upućuje logopedu na glasovno- govornu rehabilitaciju. Logoped pacijentu daje informacije o održavanju i higijeni govorne proteze, rehabilitaciji te načinu govora pomoću proteze. U prvoj se fazi pacijent relaksira i uči mirnom i bešumnom disanju na traheostomu. U drugoj se fazi pokušava proizvesti novi, nadomjesni traheoezofagealni glas. Kada pacijent uspije proizvesti alaringealni glas, vježba se fonacija vokala i kombinacije fonetski određenih konsonanata i vokala koji su izgovorno najmanje zahtjevni za pacijenta. Kada su slogovi i logatomi pravilno artikulisani i razumljivi, prelazi se na produžavanje fonacije, riječi, rečenice, konverzaciju i spontanu ekspresiju. Tokom logopedskog tretmana posebnu pažnju treba posvetiti prozodijskim obilježjima – melodiji i intonaciji govora, naglascima i pauzama u govoru – kako bi nadomjesni alaringealni govor bio tečan i razumljiv. Postoje određeni uslovi koji moraju biti ispunjeni za ugradnju govorne proteze i nije svaki pacijent kandidat za ovaj način govorne i glasovne rehabilitacije. Postavljanje govorne proteze ne znači da će osoba odmah govoriti. Za uspješnu rehabilitaciju potreban je pozitivan insuflacijski test faringoezofagealnog segmenta, zadovoljavajući kapacitet pluća i odgovarajući promjer traheostome. Pacijent mora biti motorički spretan, motivisan i brinuti o higijeni traheostome i govorne proteze. Prednost je ovakve glasovno-govorne rehabilitacije u trajanju logopedskog tretmana koji je u pravilu kraći od učenja ezofagealnog govora. Ovakav alaringealni govor dosta je sličan prijašnjem, preoperativnom govoru po prozodiji, osim što je traheoezofagealni glas dublji i hrapaviji u odnosu na raniji, laringealni glas. Ova činjenica posebno može smetati ženama koje su laringektomirane. Nedostatak hirurške rehabilitacije je vijek trajanja proteze, koji je individualan za svakog pacijenta, zbog čega je dugotrajno ovisan o svom doktoru, otorinolaringologu. Moguće su i različite komplikacije kao na primjer pojava granulacija, aspiracija tijekom gutanja, infekcija gljivicama ili bakterijama i sl. Ovo je najraširenija metoda govorne rehabilitacije u svijetu.
Često postavljena pitanja
Nakon operativnog zahvata pacijenti se prvih 10-12 dana hrane preko NGS (nazogastrične sonde). Nakon toga se uradi RTG pasaža jednjaka te ukoliko je nalaz uredan pacijent se kreće hraniti tečno kašastom ishranom a potom i čvrstom ishranom.
Laringektomirane osobe bez posebnih pomagala i odgovarajuće obuke nisu u mogućnosti uspješno koristiti hidroterapiju zbog otvora na donjem dijelu vrata(traheostoma) kroz koji lako može ući voda u pluća i prouzrokovati ozbiljne posljedice.
Rehabilitacija glasa i govora započinje prije same operacije. Nakon što mu ORL specijalista saopšti dijagnozu i objasni načine liječenja, pacijent se upućuje logopedu. Logoped pacijentu objašnjava mogućnost rehabilitacije glasa i govora nakon totalne laringektomije, informiše ga o pomagalima za govor i priprema za novonastalu situaciju. To je bitno s obzirom na to da će pacijent spontano prvo pokušati govoriti nakon buđenja iz anestezije.
Logopedi mogu pomoći i voditi laringektomirane osobe u pravilnoj upotrebi metoda i/ili uređaja koji se koriste za postizanje najrazumljivijeg govora.
Nadomjesni govor se znatno poboljšava između 6 mjeseci i godinu dana nakon totalne laringektomije. Aktivna rehabilitacija glasa i govora povezana je s postizanjem bolje funkcionalnosti govora.
Može. Logopedske vježbe pomažu vraćanju funkcije čula mirisa.